Šta je to biometrija?

Biometrija je nauka i tehnologija o merenju i analiziranju bioloških podataka. U Informacionim Tehnologijama, biometrija se odnosi na tehnologije koje mere i analiziraju karakteristike ljudskog tela kao što su DNK, otisci prstiju, mrežnjače i dužice oka, šabloni glasa, šabloni lica i mere ruke, za potrebe identifikacije.
Identifikacija putem biometrijske provere postaje sve učestalija u korporacijskim i javnim bezbednosnim sistemima, potrošačkoj elektronici i u POS (“Point of Sale” – prodajno mesto) upotrebi. Osim bezbednosti, pokretačka snaga biometrijskih provera je praktičnost.
Biometrijski uređaji kao što su skeneri za otisak prsta sastoje se od:

 

 

Šta je to identifikacija otiska prsta
Identifikacija otisaka prstiju se oslanja na upoređivanje uzoraka koje je nastalo posle otkrivanja određenih karakteristika brazdi, poznatih još i kao Galton detalji, tačke identiteta, ili minutae, i poređenja relativne pozicije ovih minutae tačaka

• Čitača ili uređaja za skeniranje
• Softvera koji pretvara skenirane podatke u digitalni oblik i upoređuje tačke za poređenje
• Baze podataka koja skladišti biometrisjke podatke za poređenje
Da bi se sprečila krađa identiteta, biometrijski podaci se obično šifriraju nakon prikupljanja. Evo kako radi biometrijska provera radi na drugom kraju: Da bi se konvertovao biometrijski ulaz, softver se koristi da bi prepoznao određene tačke podataka kao tačke za poređenje. Tačke za poređenje u bazi podataka se obrađuju korišćenjem algoritma koji prenosi te informacije u brojčanu vrednost. Vrednost iz baze podataka se upoređuje sa biometrijskim ulazom koju je krajnji korisnik uneo u skener i identifikacija je ili potvrđena ili odbijena.
Šta je to identifikacija otiska prsta
Identifikacija otisaka prstiju se oslanja na upoređivanje uzoraka koje je nastalo posle otkrivanja određenih karakteristika brazdi, poznatih još i kao Galton detalji, tačke identiteta, ili minutae, i poređenja relativne pozicije ovih minutae tačaka sa referentnim otiskom, obično otiskom u mastilu osumnjičenog. Postoje tri osnovne karakteristike brazdi, kraj brazde, račvanje i tačka (ili ostrvo).

Brazde na prstu

Tačke identifikacije se sastoje od račvanja, krajeva brazdi, tačaka, brazdi i ostrva. Jedan jedini prijavljeni otisak prsta može imati 100 ili više tačaka identifikacije koje se mogu koristiti u svrhu identifikacije. Ne postoji tačna potrebna veličina jer broj tačaka nađenih na otisku prsta zavisi od lokacije otiska. Na primer, područje koje neposredno okružuje deltu (ušće) će verovatno imati više tačaka po kvadratnom milimetru nego područje u blizini vrha prsta koje obično nema toliko tačaka. 

 
 

Na slici 1 vidimo deo potpuno prijavljenog otiska prsta. Primetite da su ivice isečene tako da možete da pretpostavite da ovaj otisak nije u potpunosti prijavljen. Ako pogledate sliku 2 videćete da je označen centralni deo ovog otiska i označeno je 10 tačaka identifikacije. To nisu sve nađene tačke već samo one koje su mogle lako da se nađu bez gomilanja na sliku.
Prvo, slika 1 i slika 2 su obe uzete od iste slike. U pravom životu bi ste imali otiske napravljene u različito vreme i bili bi podložni različitim deformitetima. Drugo, ove slike su relativno čiste i jasne dok su otisci sa pravih mesta zločina u suštini sve osim jasni. Poslednje, treba da imate u vidu da je ovo poređenje lako jer imate osnovni obrazac i deltu dok ćete u nekim slučajevima imati samo obris koji može biti otisak prsta, dlana ili čak stopala.


Jednostavne i kombinovane karakteristike brazdi (minutiae)

Šta je prepoznavanje lica? 

Tehnologija prepoznavanja lica radi tako što mapira strukturu kostiju lica, na primer, razmak između očiju, nosa, usta i ušiju. Mere se zatim digitalno kodiraju da bi se koristile u svrhu upoređivanja i potvrde.
Uređaj za prepoznavanje lica je taj koji gleda sliku ili video osobe i upoređuje ga sa onim koji je u bazi podataka. To čini tako što upoređuje strukturu, oblik i proporcije lica; razmak između očiju, nosa, usta i vilice; gornji deo očne duplje; strane usta; položaj nosa i očiju; i površinu oko jagodične kosti.
Posle prijavljivanja u program za prepoznavanje lica, snima se nekoliko slika korisnika iz različitih uglova i sa različitim izrazima lica. Za vreme provere i identifikacije korisnik stoji ispred kamere nekoliko sekundi i onda se slika upoređuje sa onom koja je prethodno snimljena.

 

Da bi se sprečio korisnik da koristi sliku ili masku u toku skeniranja u programu za prepoznavanje lica preduzete su neke mere predostrožnosti. Kada se korisnik skenira može tražiti od njega da trepnenasmeje se ili klimne glavom. Druga mera predostrožnosti je korišćenje termografije lica da bi se snimila toplota u licu.
Galvne metode prepoznavanja lica su: analiza osobina, nervna mreža, eigenlica, automatska obrada lica.

 

 


Šta je prepoznavanje dužice oka? 

Prepoznavanje dužice je metoda biometrijske identifikacije koja koristi tehniku prepoznavanja uzoraka zasnovanu na slikama visoke rezolucije dužice korisnikovog oka.
Ne treba je mešati sa drugom, manje rasprostranjenom, tehnologijom zasnovanom na očima, skeniranjem mrežnjače, jer prepoznavanje dužice koristi tehnologiju kamerem, sa blagim infracrvenim osvetljenjem koje smanjuje refleksiju sa rožnjače da bi se stvorila slika komplikovane strukture dužice sa puno detalja. Kada se prebace u digitalne šablone, ove slike omogućuju matematički prikaz dužice koji daje nedvosmisleno pozitivnu identifikaciju pojedinca.
Efikasnost prepoznavanja dužice retko ometaju naočare ili kontaktna sočiva. Tehnologija dužice ima najmanju grupu onih koji ne mogu da je koriste/da se upišu od svih biometrijskih tehnologija. Zbog svoje brzine poređenja, prepoznavanje dužice je jedina biometrijska tehnologija odlično primerena za identifikaciju jedan-prema-mnogima. Ključna prednost prepoznavanja dužice je njena stabilnost, ili dug vek trajanja šablona, jer, osim traume, jedno upisivanje može da traje ceo život.


Šta je identifikacije vena dlana? 

Identifikacija vena dlana koristi venske obrasce dlana kao lične identifikcaione podatke. Informacije o venama dlana je teško duplicirati jer su vene unutrašnji deo tela. Tehnologija identifikacije preko vena dlana nudi visok nivo preciznosti i daje sledeće rezultate: stopa pogrešnog odbijanja (FRR) je 0.01%, a stopa pogrešnog prihvatanja je 0.00008% koristeći podatke 150.000 dlanova. Nekoliko banaka u Japanu koristi identifikaciju vena dlana za identifikaciju korisnika od Jula 2004. Povrh toga, ova tehnologija je integrisana u sisteme bezbednosti vrata kao i u druge svrhe.

Identifikacija vena dlana je jedna od tehnologija identifikacije venskih obrazaca. Identifikacije venskih obrazaca uključuje identifikaciju vena koristeći venske obrasce dlana, gornje strane dlana ili prstiju kao lične identifikacione podatke, i prepoznavanje mrežnjače koristeći venske obrasce u pozadini oka kao ličnu identifikaciju.

Venski obrazac koji se koristi u ovoj tehnologiji identifikacije oslanja se na sliku krvnih sudova u telu koja izgleda kao nasumična mreža na površini tela. Zbog toga što svi imaju krvne sudove identifikacije venskih obrazaca se može primeniti kod skoro svih ljudi. Ako bi se venski obrasci poredili sa osobinama koje se koriste u drugim biometrijskim tehnologijama za identifikaciju kao što su lice, dužica, otisak prsta, glas i tako dalje, jedina razlika bi bila to da li je osobina na površini tela. Shodno tome, venski obrasci se ne mogu ukrasti fotografisanjem, praćenjem ili snimanjem. To znači da bi falsifikovanje bilo izuzetno teško pod normalnim uslovima.

Venski obrasci su jedinstveni za svaku osobu, čak i jednojajčani blizanci imaju različite venske obrasce. Štaviše, venski obrasci se ne menjaju u toku ljudskog života osim u slučaju povrede ili bolesti.


Šta je prepoznavanje mrežnjače? 

Tehnologija prepoznavanja mrežnjače snima i analizira obrasce kapilara tankog nerva koji se nalazi u pozadini očne jabučice koja obrađuje svetlost koja uđe kroz zenicu. Obrasci mrežnjače imaju veoma različite crte. Svako oko ima sopstveni, totalno jedinstveni, obrazac krvnih sudova; čak se i oči jednojajčanih blizanaca razlikuju. Iako svaki obrazac normalno ostaje za ceo život, na njega mogu da utiču bolesti kao što su glaukom, dijabetes, visok krvni pritisak i SIDA.
Činjenica da je mrežnjača mala, interna i teška za merenje čini snimanje njene slike težom nego ijedna druga biometrijska tehnologija. Korisnik mora da namesti oko veoma blizu objektiva uređaja koji skenira mrežnjaču, da gleda direktno u objektiv i da se ne pomera dok se fokusira u svetlo,a mala kamera skenira mrežnjaču kroz zenicu. Bilo kakvo pomeranje može da omete proces i zahteva ponovni postupak. Upis korisnika može lako da traje više od minute. Generisani šablon je samo 96 bajta i jedan je od najmanjih u biometrijskoj tehnologiji.
Jedna od najtačnijih i najpouzdanijih biometrijskih tehnologija, koristi se za kontrolu pristupa u vladinim i vojnim objektima koji zahtevaju visok stepen sigurnosti, kao što su nuklearna oružja i istraživačka postrojenja. Ipak, visok stepen napora i kooperativnosti koja se traži od korisnika su je napravili jednom od najmanje iskorišćenih biometrijskih tehnologija. Nove, brže i bolje tehnologije skeniranja mrežnjače su u razvoju.


Šta je prepoznavanje glasa? 

Prepoznavanje glasa je “tehnologija kojom se zvukovi, reči ili fraze koje izgovore ljudi pretvaraju u električne signale i ti signali se posle pretvaraju u kodirane obrasce”. Iako bi koncept mogao lako da se nazove “prepoznavanje zvukova” mi se fokusiramo na čovečiji glas zato što mi najčešće i najnormalnije koristimo naše glasove da bi razmenili svoje ideje sa drugima u našem neposrednom okruženju. U kontekstu virtualnog okruženja korisnik bi najradije koristio svoj najčešći oblik komunikacije, glas. Teškoća u korišćenju glasa kao unos u kompjutersku simulaciju leži u fundamentalnoj razlici između govora čoveka i tradicionalnijih formi unosa u računar. Dok su računarski programi uglavnom dizajnirani da proizvode precizne i jasno definisane odgovore nakon prijema ispravnog (i jednako preciznog) unosa, ljudski glas i izgovorene reči su sve sem preciznog. Svaki ljudski glas je različit i identične reči mogu imati drugačije značenje ako se izgovore sa drugačijim akcentom ili u drugačijem kontekstu. Nekoliko pristupa je probano, sa različitim stepenom uspeha da bi se prevazišle te poteškoće.


Šta je forenzičko (sudsko) testiranje DNK?


1. Kako se vrši DNK identifikacija

Forenzička DNK je porasla u tehnologiji i polju rada.
Ljudski genetski kod je većim delom isti, ali postoji dovoljno razlika za identifikaciju. Forenzička DNK se radi poređenjem dela koda od samo 13 određenih segmenta lanca DNK, za koje se zna da imaju najveći broj međusobnih varijacija. Teoretski, metod nije 100% pouzdan, ali u praksi je stvar velike verovatnoće da ako se svi delovi podudaraju sa uzorkom, veoma je moguće da su od iste osobe.

 

 

2. Šta je DNK profilisanje i DNK otiska prsta?

DNK otiska prsta je debata o kojoj se žestoko raspravlja.
DNK profilisanje koristi istih 13 regiona da bi se registrovao jedinstveni generički materijal osobe, koji se čuva u bazi za buduću upotrebu.

 

 

 

3. Koje su još koristi od DNK testiranja?

DNK se može koristiti u mnogo praktičnih situacija.
Forenzička DNK se moŽe koristiti za identifikovanje žrtava nesreće, određivanje ugroženih vrsta, ustanovljavanje očinstva i rodbinskih veza, registrovanje pedigrea životinja i biljaka i ustanovljavanje istorijskih migracija ljudi i životinja.